Dennis Gratz

Borisa nisam poznavao dovoljno dobro da bih mogao vjerno komentirati njegov bogat i intenzivan život u cijelosti, niti su mi poznate ključne stanice njegove prošlosti koje bi mi dozvolile uvid u stvarnu veličinu njegovog karaktera. Ipak, usuđujem se tvrditi da mi je nekoliko godina koje smo proveli zajedno radeći na razvoju političkog projekta pod nazivom Naša stranka, omogućilo da spoznam neke njegove osnovne karakterne crte i nevjerovatan socijalni senzibilitet koji je u značajnoj mjeri uticao na moje poglede na život i sredinu u kojoj smo djelovali.

Već pri prvom našem upoznavanju, malo prije nego što ćemo održati osnivački kongres Naše stranke, neuobičajeno otvoreno smo razgovarali o potencijalima i opasnostima bavljenja politikom. Za njega je politika bila svrsishodna djelatnost koju je doživljavao obavezom. Svaku primisao da svoj angažman u politici veže za mogućnost ispunjavanja nekih karijernih ambicija je odbijao sa dubokim prezirom. Politička karijera ga nije zanimala, iako je od samog osnivanja radio i izuzetno uspješno djelovao kao potpredsjednik stranke. Odmah mi je dao do znanja da se politikom bavi jer osjeća veliku ljubav prema našem čovjeku, i kako je kulturno okruženje u kojem je odrastao – a to je bilo teološko prosvjetiteljstvo temeljeno na franjevačkoj tradiciji usavršavanja, rad i život u vjeri – nalaže da učini sve što je u njegovoj moći da pomogne zemlji i ljudima koje je neizmjerno volio. Politika je za njega bila jedan od načina da ispuni svoju misiju i utiče prije svega na poboljšanje odnosa među ljudima. Znao je da su doza pragmatizma, politička mudrost i praktičnost neophodni, ali isključivo ako je cilj djelovanja bio kompatibilan sa etičkim kodeksom koji je vjerovao i živio. Odmah mi se svidio. Borisa je bilo lako zavoljeti.

Vrlo dobro je poznavao našeg čovjeka. Dosta je putovao, neumorno obilazeći naše lokalne organizacije. Lako je uspostavljao kontakte. Ljudi su ga posvuda prihvatali s radošću i otvorenog srca. Imao je tu prirodnu srdačnost i vedrost, koja ga je, uparena s impozantnom tjelesnom pojavom, odmah činila dobrodošlim. Njegov dubok, upečatljiv glas i prodornost s kojom je nastupao ulijevala je poštovanje, tim više što je vrlo često znao glasno i žustro braniti svoje stavove. Bio je osjetljiv i lako se znao »zapaliti«; istovremeno je bio jedan od najrazboritijih i najsmirenijih ljudi koje sam upoznao u svom životu.

Nijanse su mu bile izuzetno bitne. Ton nekog saopćenja. Oblik podrške, gesta. U svemu je stremio ka savršenstvu i svoju nenadmašivu socijalnu inteligenciju koristio da ljude koji su se okupili u i oko Naše stranke što bolje i kvalitetnije umreži. Njegove riječi su uvijek bile dobro probrane. Nikada nije gubio kontrolu, iako sam u više navrata prisustvovao žestokim raspravama u kojima je branio svoje metode i stavove. Možda je tu bilo nestrpljivosti. Možda je nekada bio jednostavno previše otvoren.

Ja, međutim, iz ličnog iskustva znam da bi se rasrdio jer je jednostavno bio u pravu.

Boris je bio izuzetno obrazovan. Teolog po zanimanju, raspolagao je širokim znanjem koje je izvrsno koristio kako u svom profesionalnom životu, tako i u političkom angažmanu. Najvažnije za mene, međutim, je bila ta njegova nesalomljiva volja da politički rad svih koji su djelovali i djeluju u Našoj stranci učini društveno odgovornim. Njegovi vjerski svjetonazori pritom, predrasudama usprkos, ne samo da su bili kompatibilni sa našim idejama i političkom ideologijom koju smo razvijali, već su ih velikoj mjeri i obogaćivali. Boris je i zbog toga bio poseban što je jedno od naših ključnih načela, moralno bavljenje politikom, uspio uspješno utjeloviti svojim velikodušnim radom, primjerom i požrtvovanošću.

Njegov doprinos stranci je nemjerljiv. Od samog osnivanja 2008. godine pa sve do njegove tragične smrti definirao je frekvenciju na kojoj ćemo emitirati našu političku poruku. Vratiti moral u politiku. Vratiti se čovjeku. Jedinstveno djelovati u različitosti mišljenja, ubijeđenja i unatoč strašnom teretu krvavih posljedica rata. To nasljeđe i obaveza je, po meni, jedna od najvećih vrijednosti projekta koji nas je okupio. Boris je bio i ostao svjetionik koji nas je usmjeravao da budemo bolji ljudi.

Užasno mi nedostaješ, ti veliki dobri čovječe!

novembar/studeni 2011