Javna politika i mladi, 6. septembar 2015.
Mart 15, 2017
Dani otvorenih vrata Fondacije Boris Divković, maj 2015.
Mart 15, 2017

Nacionalna homogenizacija i uništenje građanskog društva

Procesom nacionalne homogenizacije u Bosni i Hercegovini se u sve većoj mjeri zagovara ideja potpunih prava konstitutivnih, odnosno državotvornih, naroda, dok se prava nacionalnih manjina krše čak i u osnovnim i temeljnim tumačenjima. Takav manipulativni koncept zahtijeva prilagođavanje za sve nove i pridružene članove i članice, pa je veoma bitno da se ideja prenosi i usađuje od „malih nogu“ i to u sferama interesovanja ciljne grupe, poput obrazovnog sistema i medija.

U Banjoj Luci je, 1.6.2015. godine, u organizaciji Fondacije Boris Divković održana panel diskusija na temu „Posljedice procesa nacionalne homogenizacije“. Panelisti na ovoj diskusiji bili su Srđan Šušnica i Snježana Grbić iz Banje Luke, te Vibor Handžić i Predrag Kojović iz Sarajeva.

Cilj panel diskusije je podsjetiti na važnost pomirenja, suživota i saosjećanja, te na teret kulture sjećanja koji mlade generacije u BiH i dalje nose. Među učesnicima i učesnicama diskusije, građanima i građankama Banje Luke, našli su se predstavnici i predstavnice novinarskog, sociološkog, političkog i teološkog miljea, ali i studenti i studentice banjalučkog Univerziteta.

Tokom dvočasovnog razgovora, panelisti su, uz interakciju sa građanima i građankama Banje Luke, govorili o sličnostima i razlikama kultura, običaja, jezika i vjera naroda koji obitavaju u BiH, te o razlozima i uzrocima vođenja politika nacionalne homogenizacije. Najveću pažnju panelista i učesnika i učesnica u ovoj diskusiji zaokupio je društveni fenomen autodestrukcije, koju društvo postiže crpeći negativnosti iz nacionalnih i konfesionalnih razlika, te ovladavanja desnih nacionalističkih narativa u javnom diskursu. U tim okvirima, sadašnje nacionalne elite nastoje problematizirati postojanje građanskog opredjeljenja, te ga predstaviti kao irelevantno u odnosu na etničko, nacionalno i vjersko. Tendencija takvih politika predstavlja, u najmanju ruku, odricanje svih prava koje građanska pripadnost nudi, zarad obaveza i načina ponašanja koje nacionalno opredjeljenje propisuje. U oba slučaja, pripadnost predlaže aktivnosti kojima se postižu viši i specifični ciljevi. Nacionalna homogenizacija, međutim, ne traži aktiviste, nego sljedbenike i podanike koji će se, unificiranošću mišljenja, stavova i nastupa, zalagati za naprednije povlastice i prava jedinki samo na osnovu dominantnosti etničke skupine kojoj pripadaju.

„Nacionalna homogenizacija kao posljedicu ima potpunu fragmentaciju društvene cjeline i nužno vodi ka getoizaciji pojednih društvenih grupacija, što samo produbljuje ksenofobiju i ostale subverzivne pojave. Tako podijeljeno društvo jedino izaziva političku nestabilnost koja, kad se podvuče crta, velikoj većini pojedinaca i pojedinki ne donosi nikakav prosperitet, već ugroženost u egzistencijalnom, socijalnom, ekonomskom, obrazovnom, i svakom drugom smislu“ – rekao je panelista Vibor Handžić, magistar politologije.

Prema Handžićevim riječima, ne postoji nikakva dvojba da je drugačija BiH moguća, ali je od krucijalne važnosti permanentno problematizirati posljedice homogenizacije na nacionalnoj i etničkoj osnovi.  Handžić je istakao da je o posljedicama i procesu nacionalne homogenizacije potrebno svakodnevno razgovarati, i sa što većim brojem građana i građanki BiH. Pritom je od iznimne važnosti razložiti i objasniti uzroke nacionalne homogenizacije u BiH, uz sagledavanje specifičnosti prethodnih društvenih sistema na današnjem tlu.

Početkom ’90-ih godina dolazi do masovnih demokratskih političkih promjena na Balkanu. Rušenje socijalizma je u multikulturalnim i federativnim državama bilo ubrzano djelovanjem nacionalizma. Nestankom socijalizma, nastaje i pad dotadašnjeg sistema vrijednosti, što dovodi do kolektivne krize identiteta i nužnosti pronalaženja novih vrijednosti. Jedan od razloga zbog kojih je nacionalizam u bivšim socijalističkim državama našao plodno tlo, jeste i zajednička baza nacionalizma i socijalizma – kolektivitet. Pripadnici političkih elita, prethodno sljedbenici bivše socijalističke ideologije, vide svoju jedinu mogućnost ostanka na vlasti u priključenju nacionalističkim pokretima. Takav zaokret dalje može voditi samo u dva pravca: ostanka na vlasti i crpljenje državnog aparata za lične ciljeve bez obzira na viša i moralnija načela; i nijekanje svih zahtjeva manjina koji nastoje postići što djelotvorniju zaštitu svog nacionalnog identiteta. Dokaz istrajnosti u oba pravca upravo je predstaviti svaki zahtjev manjina kao direktni napad na nacionalni identitet nacionalne države. Budući da je BiH, prema tumačenjima domaćih elita, „etnički umrljana“, politički lideri su moć državnog nacionalizma ili patriotizma, koji se direktno odnosi na državu, zamijenile etničkim nacionalizmom, koji se direktno veže za naciju.

Procesom nacionalne homogenizacije u BiH se u sve većoj mjeri zagovara ideja potpunih prava konstitutivnih, odnosno državotvornih, naroda, dok se prava nacionalnih manjina i ostalih krše čak i u osnovnim i temeljnim tumačenjima. Na prostoru BiH proces etnizacije politike je najuočljiviji, jer je većinska populacija transformaciju društva vidjela kao mogućost jačanja nacionalne države i jakih manipulativnih nacionalnih osjećaja. Takav manipulativni koncept zahtijeva prilagođavanje za sve nove i pridružene članove i članice, pa je veoma bitno da se ideja prenosi i usađuje od „malih nogu“ i to u sferama interesovanja ciljne grupe, poput obrazovnog sistema i medija.

Panelistica Snježana Grbić, studentica politikologije na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci, gnijezdo procesa nacionalne homogenizacije vidi upravo u obrazovnom sistemu, te ističe da bi se depolitizacijom obrazovanja u BiH u velikoj mjeri uticalo na rješavanje ovog problema.

„Da bismo mogli izgraditi zemlju koja na mene, tebe ili nju/njega prvo gleda kao osobu, pa tek onda kao ime na papiru, o ovim problemima i procesima je potrebno razmišljati, pričati, pisati, ali i obrazovati se. Najveći problemi mladih u Bosni i Hercegovini jesu obrazovanje, i sve ono što potiče od obrazovanja. Postojeći obrazovni sistemi Bosne i Hercegovine, ne samo da nisu napredovali po završetku rata, nego sve više podsjećaju na one koji su bili prisutni devedesetih godina prošlog stoljeća. Današnji obrazovni sistemi su, u nacionalnom i etničkom narativu, čak i gori od onih ratnih. Oni nikako ne bi smjeli biti leglo politika koje od mladih prave sistemske ovce, svrstavajući ih u torove, i ostavljajući ih na upravu čobana od kojih se ne očekuje ikakva odgovornost“ – rekla je Grbić.

Zaključci panelista/ica i učesnika/ica ove diskusije su da proces nacionalne homogenizacije kao direktnu posljedicu ima uništavanje konceptualne ideje i mogućnosti građanskog društva. Upravo zbog toga, mišljenja su da je otpor tom procesu i zalaganje za odgovorne politike potrebno tražiti od bosanskohercegovačkog društva koje jeste, ili će biti direktno ugroženo vođenjem politike nacionalne homogenizacije.

„Ovo nije prvi da se u Banjoj Luci razgovaralo o posljedicama nacionalne homogenizacije i sputavanju iste. Još u prvim poratnim godinama bilo je niz susreta intelektualaca, NVO aktivista, novinara iz Sarajeva, Tuzle, Mostara i Banje Luke na kojima su otvarana ista pitanja i pokušani naći odgovori. Međutim, problem ranijih skupova jeste činjenica da su na njima učestvovali uvijek isti ljudi čija građanska opredjeljenost nikada i nije bila upitna. Stoga je izuzetno važno što je u Banjoj Luci o tome govorila jedna nova generacija mladih ljudi koji su veoma otvoreni i spremni govoriti o svim lošim stvarima koje je nacionalizam ostavio po njihovu generaciju.“ -rekla je novinarka Gordana Katana, učesnica diskusije.

Prema riječima učesnika i učesnica diskusije, prvi korak u toj borbi jeste organizovanje javnih tribina, diskusija, nastupa i razgovora sa građanima i građankama BiH, a pogotovo sa mladim generacijama kojima se najviše manipuliše. U tom pogledu, organizovanje ovakve panel diskusije samo je jedan od koraka koje će Fondacija Boris Divković uraditi u borbi za građanska prava, jednakost, suživot i solidarnost, ali i odgovornu politiku i unapređivanje političke prakse u BiH.

Ljupko Mišeljić