Fondacija Boris Divković pokreće novu rubriku “Razgovor sa…” kako bismo našim čitateljima i čitateljicama predstavili aktivnosti naših učesnika i učesnica devete Akademije političke odgovornosti (APO). Kroz ovu rubriku želimo pokazati predanost i aktivizam naših mladih koji su uključeni u niz aktivnosti koje mijenjaju naše društvo i stvaraju pozitivne vrijednosti za naše društvo.
Ovim putem predstavljamo Mašu Radonju, studenticu koja nam je kroz nekoliko pitanja predstavila svoje aktivnosti, ambicije i vizije liderstva i političke kulture.
Pozdrav Mašo! Hvala ti za izdvojeno vrijeme. Možeš li nam se za početak kratko predstaviti?
Pozdrav svima, zovem se Maša Radonja i studentica sam završne godine Kineskog i engleskog jezika i književnosti. Ljudi me često pitaju zašto sam odabrala baš kineski, a odgovor često glasi ovako: volim jezike! Tokom srednje škole sam pohađala razne kurseve stranih jezika, a kineski mi je zbog svoje egzotičnosti i očiglednih razlika u pismu i izgovoru, izgledao kao pravi izbor pri upisivanju studija, i opet bih učinila isto! Ali pored studiranja, trenutno sam vođa tima za marketing i odnose sa javnošću u omladinskoj organizaciji AIESEC gdje svaki dan imam priliku da razvijam svoje liderstvo i radim na sebi.
Što te motiviralo da se prijaviš za učešće u devetoj Akademiji političke odgovornosti (APO) i odakle crpiš motivaciju za razvojem vlastitih liderskih vještina?
Sve ovo se nekako uklapa u tu ideju budućeg lidera, a lično smatram da lider ima veliku odgovornost prema svom društvu. Samim tim, APO mi je izgledao kao odlična prilika za razvijanje političke kulture. Razlog, tačnije pitanje koje je definitivno uticalo na slanje prijave za APO, se ticalo moralnog političkog djelovanja. Politika i moral po meni jedno bez drugog ne idu. Kako možemo biti sigurni da smo u sigurnim rukama ako sumnjamo u moralnost našeg vođe? Zbog toga smatram da mlade osobe treba da rade na izgradnji svoje političke kulture ali i drugih vrijednosti, kako bismo sutra imali što bolje lidere.
Do koje mjere su mladi i omladinske organizacije zaineteresireani biti dio međunarodnih projekata? Kako osnažiti vezu između međunarodnih praksi i formalnog sektora obrazovanja?
Ono što sve više primjećujem među svojim vršnjacima jeste ta podjela na dvije grupe – mlade osobe koje se bave aktivizmom i mlade koji svoje živote prepuštaju u tuđe ruke. Mladi koji se bave aktivizmom su naravno više uključeni u razne projekte kako međunarodne tako i naše, ali šta uraditi sa drugom grupom? Kako bismo imali obrazovano i aktivistički nastrojeno društvo, mislim da je veoma bitno mlade motivisati da izađu iz svojih zona komfora i shvate da se oni itetako pitaju! Njihovo mišljenje je od velike važnosti i treba da ga čuju pravi ljudi. Zbog toga smatram da je važno da se mladima kroz formalno obrazovanje pruže prilike za prakse, pogotovo one u inostranstvu. Tako, možemo obezbjediti mladima nezaboravna iskustva, ali i osigurati sebe znajući da će tamo stečeno znanje donijeti u Bosnu i Hercegovinu i iskoristiti ga za poboljšanje naše budućnosti. Baš ovakvu priliku mladima pruža AIESEC, kroz svoje volonterske ali i plaćene prakse u inostranstvu, koje nažalost još uvijek nisu dovoljno prihvaćene od strane naših fakulteta, što mladima svakako otežava odluku da se prijave na jednu od ovih praksi. Stoga mislim da je važno angažovati fakultete na polju promocije ovakvih praksi, kao i pomoći mladima da se odvaže i krenu korak po korak ka boljoj budućnosti.
Ukoliko bi morala izdvojiti: koja su to tri ključna izazova za mlade u Bosni i Hercegovini?
Što se tiče problema sa kojima se mladi danas susreću, mislim da se prethodni odgovor svakako dotiče i toga. Ali pored tog problema manjka motivacije i hrabrosti kod mladih, dodala bih još i strah od neuspjeha kao i manjak informisanosti. Naravno, na prvu ovo ne izgledaju kao veliki problemi, ali od malih stvari sve kreće. Kada je mlada osoba nedovoljno informisana, kako da napravi promjenu? Sve kreće od nas, a samim tim i promjena. Mislim da je veoma važno raditi na sebi, svom obrazovanju, disciplini, manama ali i vrlinama. Sve su ovo stvari koje se relativno lako mogu promijeniti, samo ako mladima pružimo pravi primjer šta sve mogu, ako samo probaju! Zbog toga je važno formalno se obrazovati ali i neformalno, kroz omladinske organizacije, rad sa ljudima ali i projekte baš kao što je APO. Svaki dan damo pomalo, i sutra već imamo puno!
Što je za tebe politička kultura i u kojoj mjeri u tvojoj profesiji postoji prostor za razvijanje političke kulture?
Politička kultura za mene predstavlja skup svih djelovanja koji utiču na budućnost jedne države i naroda. Mnogi nisu upoznati sa političkom terminologijom, ali ne možemo ih ni kriviti što izbjegavaju povezanost sa politikom. Nadam se svakako da kao buduća liderka mogu doprinijeti boljoj političkoj kulturi. Iako studiram jezike, oduvijek sam imala želju da budem advokat tj. pravnik, ali iako sebe ne vidim kao studenticu prava, i kineski i engleski su diplomatski jezici tako da tu uvijek ima mjesta za dodatni rad i napredak u karijeri! Želim da mladi koji čitaju ovo shvate da politika ne znači samo ova ili ona stranka, nego da je to jedan dosta širi i ne tako strašan pojam, od koga ne treba da bježe, nego treba da preuzmu stvar u svoje ruke i djeluju moralno i prema sebi i prema drugima.
Mašo, zahvaljujemo ti na posvećenosti razvijanja vlastitih vještina i stvaranju prilika za mlade. Vidimo se na idućem susretu APO!
No Comments