Fondacija Boris Divković pokrenula je novu rubriku “Razgovor sa…” kako bismo našim čitateljima i čitateljicama predstavili aktivnosti naših učesnika i učesnica devete Akademije političke odgovornosti (APO). Kroz ovu rubriku želimo pokazati predanost i aktivizam naših mladih koji su uključeni u niz aktivnosti koje mijenjaju naše društvo i stvaraju pozitivne vrijednosti za naše društvo.
Ovim putem predstavljamo Maju Ibričić, studenticu koja nam je kroz nekoliko pitanja predstavila svoje aktivnosti, ambicije i vizije liderstva i političke kulture.
Pozdrav Majo! Možeš li nam se ukratko predstaviti?
Pozdrav čitateljicama i čitateljima! Ja sam Maja Ibričić i dolazim iz Tuzle, a trenutno sam studentica treće godine Politologije, na smjeru Međunarodni odnosi i diplomatija. Primarno sam posvećena ekološkom i političkim aktivizmom jer smatram obje teme krucijalnim dijelom našeg društva. Tako, na primjer, kroz svoj volonterski angažman u Centru za ekologiju i energiju u Tuzli, aktivno radim na edukaciji, radionicama i angažiranju svih segmenata našeg društva. Osnova moga aktivizma temelji se na zalaganju za unapređivanje životne sredine, edukaciju građana, a posebno mladih o značaju razvoja ekološkog i političkog aktivizma.
Što te motiviralo da se prijaviš za učešće u devetoj Akademiji političke odgovornosti (APO) i odakle crpiš motivaciju za razvojem vlastitih liderskih vještina?
Razlog moje prijave na Akademiju političke odgovornosti (APO) je prije svega želja da unaprijedim postojeća znanja, usvojim nova i primijenim ih u svom daljem radu. Samtram da su teme o kojima se razgovara na Akademiji političke odgovornosti fundamentalne su za izgradnju jedne kvalitetne paradigme djelovanja svih nas. Dojma sam da se izgradnja političke kulture kontinuirano suočava sa mnogobrojnim preprekama u našoj zemlji. S tim u vezi, aktivnosti poput APO neophodan su segment kreiranja jednog drugačijeg društvenog ozračja u kojem će se politička kultura unaprijediti i prikazati u što boljem svjetlu. Politički stavovi su sastavni dio svakog člana društva is toga ih je neophodno podsticati kroz sudjelovanje u ovakvim i sličnim aktivnostima.
Ekološki aktivizam: u kojoj mjeri je ideja borbe za zaštitu okoliša prisutna i da li je ova tema atraktivna mladima? Da li je čin borbe za okoliš ujedno i politički čin?
Mnoge institucije su uključene u rješavanje ekoloških problema, sprovode se mnogobrojna istraživanja, pišu studije i naučni radovi, ali ipak, jednu od najvažnijih uloga imamo mi, pojedinci, i naša istinska želja za pozitivnim promjenama. Lično iskustvo u posljednjih nekoliko godina pokazalo mi je itekako zadovoljavajuće rezultate kada je u pitanju interesovanje mladih za pitanja okoliša, održivog razvoja i ekologije općenito. Mladi su zabrinuti, ali u isto vrijeme solidarni i puni empatije što predstavlja odličan početak za kreiranje bolje budućnosti. Razvoj ekološkog aktivizma u Bosni i Hercegovini odvija se ujedno sa političkim akitivzmom, a prostora za napredak, saradnju i promjene uvijek ima. Bitno je otkloniti negativan predznak sa političkog i ekološkog aktivizma kroz podršku mladima u njihovom radu i ohrabrivanje njihovog angažmana u lokalnim zajednicama. Nama mladima je bitna podrška i želimo znati da postoje oni koji nas slušaju i uvažavaju naša mišljenja.
Ukoliko bi morala izdvojiti: koja su to tri ključna izazova za mlade u Bosni i Hercegovini?
Neadekvatne mogućnosti zapošljavanja – Danas je glavni problem s kojim se suočavamo nezaposlenost i neadekvatne mogućnosti. Prilike koje se nude su još uvijek nedostatne s povećanjem broja mladih ljudi koji traže posao. Također, postoji jaz između potrebnih vještina i raspoloživih resursa. Mladi su u većini slučajeva u potrazi za poslovima van svoje struke, bez osiguranja i kvalitetnog radnog okruženja.
Kvalifikacije i priprema mladih za tržište rada – Pitanje obrazovanja je često u vezi sa osposobljavanjem za tržište rada, pogotovo jer je nezaposlenost navedena kao primarni problem mladih ljudi u Bosni i Hercegovini.Veliki broj škola i fakulteta u Bosni i Hercegovini ne nude praksu za određena zanimanja. Na taj način bivamo uskraćeni za formalnu praksu i pripremu neophodnu za tržište rada. Svojevrsnu praksu i usavršavanje nudi nevladin sektor, ali je potrebno praktične vještine i kritičko razmišljanje detaljnije uključiti u formalne insititucije obrazovanja.
Mladi i politika – Još jedan od izazova sa kojima se mi mladi suočavamo je nepovjerenje u naš politički angažman. Također, to stvara do jačanja nepovjerenja i od strane mladih prema donosiocima odluka što kreira sve veću pasivnost kada je u pitanju djelovanje mladih na području političkog aktivizma. Smatram da se naša mišljenja i stavovi ne uvažavaju dovoljno pa se mladi povlače. Međutim, to ne smije stvoriti sve veću apolitičnost i nezainteresiranost kod mladih, jer smo upravo tako dalje od pozitivnih promjena u društvu. Neophodno je da jačamo informisanost o vlastitim mogućnostima i kapacitetima, usavršavamo se i unapređujemo vlastita znanja i vještine.
Što bi ti, kao mlada osoba, predložila kao rješenje za jedno od tri izazova koja si istaknula?
Rješenja koja bih predložila su u vezi sa kvalifikacijama mladih i praktičnim usavršavanjem. Neophodno je uzeti u obzir probleme mladih pri kreiranju politika u područjima kao što su obrazovanje, osposobljavanje, zapošljavanje te ostala područja koja predstavljaju težak izazov za mlade. Bitno je jačati alternativne metode osposobljavanja i prakse kroz važne aktere u društvu kao što su nevladine organizacije i firme koje su otvorene za saradnju s obrazovnim institucijama i mladim ljudima. Od velike je važnosti saradnja škola i fakulteta sa privredom kada su u pitanju deficitarna zanimanja i smjerovi bez praktičnog dijela nastavnog plana. Potrebno je mlade upoznati sa radom gradske uprave i državnim aparatom te im omogućiti, da shodno svojim kvalifikacijama i uspjehu tu ostvare zaposlenje. S tim u vezi je neophodno da svi fakulteti uvedu praksu kao dio nastavnog plana kako bi se mladi ljudim, bez obzira na svoje usmjerenje, kvalitetno pripremili za tržište rada.
I konačno: što je za tebe politička kultura i u kojoj mjeri u tvojoj profesiji postoji prostor za razvijanje političke kulture?
Formalno usmjerenje koje sam odabrala i aktivizam zajedno pružaju mnogo prostora za razvijanje vlastitog mišljenja i kreiranje sopstvene ideje političke kulture. Smatram da je politička kultura skup stavova, uvjerenja i osjećaja koji političkom procesu daju red i smisao. Nju oblikuje i kolektivna svijest ljudi koji žive unutar određenog političkog sistema i njihova vlastita životna iskustva. Formalno obrazovanje mi je omogućilo da sa jedne naučne i objektivne strane pristupim ideji političke kulture, a aktivizam i volonterski angažman pokazali su mi kako se ta ideja manifestuje u praksi i kako za svakoga od nas ima drugačije značenje. Sinteza tih različitih koncepata čini samu srž svakog društva.
Majo, hvala ti na izdvojenom vremenu i želimo ti mnogo uspjeha na studijama kao i na aktivnostima u koje si uključena u svojoj lokalnoj zajednici.
No Comments