Alumnisti i alumnistice Akademije političke odgovornosti (APO) koju realizira Fondacija Boris Divković, kao i polaznici i polaznice devete generacije za 2022./2023. godinu, su ovu godinu završili u pozitivnom duhu. Muzej ratnog djetinjstva pokrenuo je veliku akciju prikupljanja paketića za djecu Ukrajine koja su pogođena ratom, a akciji se odazvala i Fondacija zajedno s APO učenicima i učesnicama koji su pripremali pisma i poklone za djecu.
U pratnji projektnog koordinatora BDF Alena Gudala i projektne asistentice Harise Bojčić učesnici APO programa predali su poklone Muzeju nakon čega su sudjelovali na radionici „Kako se gradi mir“ koju je vodila edukatorica Muzeja Merima Ražanica.
Bila je ovo odlična prilika za naše polaznike da čuju više o razlozima osnivanja Muzeja i ove velike akcije za djecu Ukrajine, ali i da nauče nešto više o položaju djece u ratom pogođenim područjima te kako odrastanje u ratu utječe na sazrijevanje djece. Osim toga, ovo je bila dobra prilika da naši polaznici pokažu društvenu odgovornost i značaj mreže APO alumnista.
Zahvaljujemo se našim alumnistima na učešću na ovoj akciji te Muzeju na organiziranju radionice i susreta s našim alumnistima.
U nastavku pročitajte impresije naših učesnica nakon održavanja ove akcije.
“Teško je u jednoj rečenici opisati, mogu slobodno reći, da u tako malo kvadrata stane toliko sjećanja i uspomena, uspomena koje žive i koje su žive, koje ranjavaju i cijele srca, nas posjetitelja, ali i tjeraju na dublje razmišljanje tako da moje stečene impresije najbolje su se mogle vidjeti tokom same posjete, sve ostalo je samo pokušaj opisivanja suza sa primjesama (o)smijeha.”
Dženeta Bradarić, Zenica
“Divno je biti dio grupe koja ne misli da se svijet ne može promijeniti, jer svaka promjena počinje od nas samih. Činjenica je, ne možemo zasutaviti ratove, ali možemo da pričamo o njima i produbljujemo kako našu svijest tako svijest ljudi koji nas okružuju. Posjeta Muzeju ratnog djetinjstva uvijek me dotakne u dušu i srce. Gledanjem svih izloženih predmeta i čitanje priča tadašnje djece, stvarno me podsjeti da je rat opipljiv, da postoji i da se traume vuku do samog konca života, jednostavno se nauči živjeti s tim. Duša i srce su nakon jučerašnje posjeti ispunjeni, a razum je shvatio da su neki ratovi koji se vode u mojoj glavi, zaista bezazleni.”
Nejra Čehajić, Bugojno
No Comments